Jakobova kapica

Jakobova kapica (lat. „Pecten jacobaeus“) je vrsta jestivog morskog školjkaša iz reda bezupki, porodice češljača (lat. „Pectinidae“). Živi na muljevitom dnu Sredozemnog mora, gdje se smatra endemskom vrstom. Školjka je takođe prilično česta i u Jadranskom moru. Može plivati pomoću potiska vode. Ima lepezast oblik, sa dvije različite ljušture. Donja ljuštura je lijepo oblikovana, konkavnog oblika i obično je zakopana u pijesku ili mulju, dok je gornja ljuštura ravna. Ljušture su joj izbrazdane, sa od 14 do 16 radijalnih rebara. Ljušture se razlikuju i po boji. Donja ljuštura je bijele, bež ili ružičaste boje, a gornja ljuštura je crvenkasto-smeđe boje sa svjetlijim i tamnijim šarama različitih uzoraka. Sa unutrašnje strane ljuštura je obložena plaštem na čijem se vanjskom rubu nalazi mnoštvo sićušnih osjetila i organa vida, te očiju u obliku tamnih tački. Pomoću njih jakobova kapica može registrovati nailazak predatora, te na vrijeme zatvoriti ljušture. Ljušture imaju sivkastorumenu ili blijedožućkastorumenu boju. Naraste do 15 cm, a teška je težine do 12 dekagrama. Načinom života, jakobove kapice se razlikuju od većine školjkaša, jer žive nepričvršćene za podlogu, a imaju i sposobnost kretanja. Brzim otvaranjem i zatvaranjem ljuštura istiskuju vodu, što im omogućava pokretanje unazad.

3576_0_pecten_jacobaeus_s_500Za dno su pričvršćene samo u početnoj fazi rasta, a kasnije kreću u slobodan i samostalan život. Žive isključivo na pjeskovitom, ljušturastom i muljevito-pjeskovitom dnu, na dubini od 5 do 30 m. Češća je u području gdje ima izvora slatke vode. Ova školjka jede planktonske organizme i ostale plutajuće komadiće hrane koje dobija iz morske vode pomoću filtriranja. Najviše je ima u Novigradskom moru, Velebitskom i Hvarskom kanalu, području Zadra i Bokeljskom zaljevu. Jakobova kapica je mnogim ljudima zanimljivija kao suvenir nego kao hrana. Jakobova kapica je jestiva, vrlo ukusna školjka i zbog toga se komercijalno izlovljava, te je dostupna u prodavnicama i ribarnicama. Njeno istorijsko značenje je mnogo veće od bilo koje druge školjke. Stara hrišćanska tradicija bilo je hodočašćenje na grob Svetoga Jakoba apostola u mjesto Santiago de Compostela, u Španiji. Po njemu je dobila svoje latinsko ime „Jacobaeus“.

Upotreba u kuhinji

U svjetskoj gastronomiji ova školjka ima veliku ulogu. Kod nas se malo lovi, pa se rijetko može naći u gastronomskoj ponudi domaćih ugostitelja. Meso joj je ukusno, ali tvrdo i ima blago orašast okus. Najčešće se priprema na buzaru, uz dodatak lovorovog lista i malo maslinovog ulja. Poseban su specijalitet jakobove kapice zapečene u rerni.

Jedno od jela sa jakobovom kapicom koje možete probati je Gratinirani Sen Žak.