Bukovača

Bukovača (lat. „Pleurotus Ostreatus“) je ukusna jestiva gljiva, porijeklom iz južne Azije. Odlično je pomoćno ljekovito sredstvo. Kao gljivu koja jača imunitet vjekovima su je koristili Kinezi, a krajem prošlog vijeka počeli su da je koriste i u Evropi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U prirodi bukovača raste kao grm, po hladnom vremenu, a živi kao parazit na živom i na srušenom, vlažnom drveću, najčešće listopadnih vrsta. Radi se o gljivi asimetričnog oblika, glatkog šešira sa ekscentrično ili lateralno postavljenom drškom. Gajene vrste su svakako najpopularnije i po zastupljenosti na tržištu su odmah iza šampinjona. Vrijeme rasta i berbe je jesen, a raste i u hladnija proljeća. Danas se gljiva bukovača najviše uzgaja u Italiji, Njemačkoj, Holandiji i Francuskoj. Stabljike ove gljive su dugačke od 1 do 4 cm, a debele od 1 do 3 cm. Klobuk je pri dnu jezičast, a u produžetku ima oblik školjke ili polukruga, čiji je prečnik između 5 i 15 cm dužine. Boja klobuka, zavisno od mjesta rasta, varira od sivo-plave, bijele ili smeđe. Površina je glatka i sjajna, ali ponekada i vlaknasta i suha. Bukovača je jako osjetljiva na pritisak, te pri čišćenju i spremanju treba pripraziti. Najbolje je obrisati sa kuhinjskim papirom. Starije bukovače su žilave i ne mirišu ugodno. Što se tiče nutritivnih svojstava, bukovača sadrži vitamine B1 i B2, vitamine D, C i K, minerale, posebno gvožđe, kao i antioksidante. Masnoće koje sadrži su uglavnom nezasićene i njihov nivo je nizak, a kvalitet proteina je skoro jednak onom koji poseduju proteini životinjskog porekla.

Upotreba u kuhinji

Najukusniji dio bukovače je šešir, koji kao šnicla, spremljen na različite načine veoma podsjeća na meso. Neki okus ove gljive porede sa okusom ćuretine. Takođe, impresionira i njena solidna konzistencija zbog čega se sjajno pokazala u mariniranju, naročito mlađi primjerci. Bukovača nije gljiva koju možete pripremati na mnogo načina, kao na primjer šampinjone. Sa druge strane, njen izvrstan ukus lako dolazi do izražaja i u najjednostavnijim receptima. Bukovače se mogu pohovati i peći na žaru, a olično idu uz bilo koje meso, a naročito jagnjetinu. Mogu se mljeti ili samo sitno isjeckati ili se od njih može pripremati pašteta. Bukovač su odlične za pripremanje umaka, variva, a mogu biti i sastojak finih salata ili slanih palačinki. Bukovače koje se čuvaju na toplom brzo gube okus i aromu.

Neka od jela sa bukovačama koja preporučujemo su:

Tortilja sa biftekom
Rižoto sa biftekom i bukovačama
Stek sa bukovačama