Đumbir

Đumbir, ingver ili imber (lat.  „Zingiber officinale“) je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana („Zingiberaceae“), koja raste u tropskom i subtropskom pojasu. Latinski naziv „Zingiber officinale“ potiče od riječi iz sanskrta „stringavera“, što znači „rožnato“. Rastom je sličan trsci i može narasti više od 1 m u visinu. Ima kopljasto lišće, a njegovo veoma aromatično korjenje je mesnato, dužine do 20 cm. Naziv se odnosi na biljku koja je kvrgavog, nepravilnog izgleda, svijetlo-žute do smeđe boje. Pretpostavlja se da biljka potiče sa ostrva u Tihom okeanu, jer njeno tačno porijeklo nije poznato. U tropskoj Aziji se uzgaja više od 3000 godina. U Evropi, đumbir je poznat od 9. vijeka. Đumbir se koristio i na Bliskom istoku i u južnoj Evropi mnogo prije rimskih vremena. Portugalci su ga donijeli u Afriku, a Španci odnijeli na Karibe. Krajem 16. vijeka, Španci su imali razvijenu trgovinu đumbirom između Jamajke i kontinentalne Evrope. Jedan je od najstarijih neevropskih začina, posebno omiljen u Engleskoj, gdje se još od srednjeg vijeka posluživao uz biber i so kao osnovni začin. Najkvalitetniji đumbir se uzgaja u Australiji, na Jamajci, zatim u Indiji i Kini, koje su i najveći potrošači njegovog korijena. Aroma korjenja je prijatna sa mirisom limuna, a ukus je ljutkast i oštar, slatkasto pikantan i veoma svjež. Veliki dio biljke čine eterična ulja, smole i đumbirovo ulje koje biljci daje ljut okus, ali i ugodan miris. Biljka sadrži vitamin C, magnezijum, željezo, kalcijum, kalijum, natrijum i fosfor. Posebnost đumbira je u noti egzotičnosti i orijentalnosti koja ga razdvaja od mediteranskih začina. Spada u jedan od najskupljih i najtraženijih začina na svijetu. Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfučije, a u srednjem vijeku su mu evropski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva.

ginger

Upotreba u kuhinji

Đumbir je veoma ukusan kao začin pa se koristi u razne svrhe, jedna je od poznatijih začinskih i ljekovitih biljaka. Đumbirov korijen je dio biljke koji se najčešće upotrebljava kao začin ili u liječenju, kao sastojak pića i kolača. Kao začin, nariban korijen se dodaje supama i jelima sa piletinom, jagnjetinom, ribom i morskim plodovima. Samostalan ili u primjesi sa drugim začinima upotpunjava poslastice (voćne salate ili medenjake) i čaj. Svjež korijen se može kandirati i pripremati kao slatko. U Japanu se služi ukišeljen. Koristi se u proizvodnji piva i prehrambenoj industriji. Svježi đumbir se koristi u pripremi slanih i slatkih jela, dajući ljutu, ali osvježavajuću aromu marinadama, prženim jelima, supama, žitaricama, te svježem povrću. Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan okus jelima azijske kuhinje, posebno onim jelima koja se pripremaju u voku. Svakako nov okus, đumbir će dati plodovima mora, a teškim mesima, poput patke i svinjetine, smanjiće masnoću. Toplu i mirisnu notu daće poširanom voću, kompotima, tijestima za pripremu kolača i napicima. Sušeni đumbir ne može zamijeniti svježi. Najbolje ga je koristiti u pripremi biskvita, peciva i klasičnog pudinga.

Jelo sa đumbirom koje preporučujemo su Špagete „Integra“.