Majčina dušica

Majčina dušica (lat. „Thymus serpyllum“) je trajna višegodišnja zeljasta biljka grmolikog oblika koja može narasti do 30 cm visine. Ova biljka je od velike pomoći u hladnim i vlažnim jesenjim danima, kada vladaju prehlade i virusna gripa. Upravo se zato ponekada naziva „sirotinjskim antibiotikom“. To je puzeći grm sa brojnim izdancima i vriježama. Grančice su mu uspravne, a listovi uski i elipsasti, sivo-zeleni sa kratkim peteljkama, goli ili obrasli dlačicama. Sitni svijetlo-crveni do tamno-crveni cvjetovi razvijaju se na vrhovima ogranaka, a biljka u vrijeme cvijetanja ima posebno ugodan i aromatičan okus i miris. Poznat je veliki broj samostalnih oblika majčine dušice, a „Thymus serpyllum“ je skupno ime za različite oblike i vrste. Majčina dušica spada u porodicu usnača (lat. „Lamiaceae“). Majčina dušica i timijan imaju ista svojstva, s tim da su ona kod timijana nešto izraženija. Srodna je sa majoranom, mravincem (origanom), bosiljkom, nanom, ruzmarinom i žalfijom. Postoji na stotine vrsta majčine dušice, čija se aroma u nekim slučajevima vrlo razlikuje. Najpoznatije su majčina dušica sa mirisom limuna i narandže. Divlja majčina dušica se ponekada upotrebljava umjesto majčine dušice, ali je to posebna alpska vrsta sa manje izraženom aromom. Prvi besprijekoran opis te biljke dao je Plinije Stariji, koji je izvijestio da je „serpyllum“, tj. majčina dušica, bila sadržana u glasovitom terijaku, tj. univerzalnom lijeku u obliku kaše za unutrašnju upotrebu, a primjenjivao se u starom i srednjem vijeku. Izrađivan je od velikog broja različitih sastojaka. Taj terijak, u kojem je bila i majčina dušica pripisuje se sirijskom kralju Antiohu III Velikom (oko 200 godina prije Hrista). Karlo Veliki je naređivao uzgoj majčine dušice. Majčina dušica potiče iz južne Evrope. Bila je poznata još Egipćanima. Poznato je da su Rimljani stavljali majčinu dušicu u svoje zalihe žitarica kako se ne bi pokvarile. Majčina dušica se danas prvenstveno uzgaja u južnoj i istočnoj Evropi, a osim toga u sjevernoj Africi i SAD-u. Koristi se kao začin, konzervans i antiseptičko sredstvo. Majčina dušica je omiljen lijek u narodnoj medicini. Kod nas se majčina dušica upotrebljava vijekovima.

majcina dusica

Majčina dušica raste po suhim i sunčanim mjestima, na livadama, pašnjacima i na kamenju. Kod nas je vrlo rasprostranjena. Često se pojavljuje u većim skupinama uzduž međa, na suhim rubovima šuma i sunčanim mjestima bez stalne vlage i sjene. Majčina dušica je poznata i u biljnoj medicini kao ljekovita biljka. Da bi se dobio dobar čaj, podjednako je važna ispravna berba te biljke, njeno sušenje, pakovanje i čuvanje. Ljekoviti sastojci nalaze se jedino i isključivo u listu i cvijetu i vrlo su nepostojani spojevi koji se nestručnim branjem, sušenjem i čuvanjem mogu potpuno izgubiti. Dok se suši, treba je prevrtati drvenim ili staklenim štapićima. Ne smije se dirati prstima. Zato ljekovite čajeve nije preporučljivo kupovati na tržnicama, niti od neprovjerenih proizvođača za koje ne znamo primjenjuju li odgovarajuće mjere kvalitete u proizvodnji i preradi biljaka. Ovdje svakako pripadaju i „aromatizovani čajevi“ iz filter-vrećica. Naime, ljekoviti sastojci majčine dušice lako isparavaju. Najveći dio se gubi već pri mljevenju, a ostatak kratko nakon proizvodnje. Kuvanjem u otvorenoj posudi ljekovita svojstva ispare, te tako pripremljen čaj nema ljekovita svojstva. Čaj pripremljen sa nedovoljnom količinom biljke takođe nema ljekovita svojstva. Sadržaj eteričnog ulja zavisi od porijekla, klime, vremena branja i vrsti skladištenja. Njemačka majčina dušica sadrži oko 3,5% eteričnog ulja, a francuska gotovo dvostruko. Glavne komponente su timol i karvakrol.

Upotreba u kuhinji

Poput sličnog timijana koristi se dosta u mediteranskoj kuhinji kao začin, a dodaje se povrću, raznim jelima od mesa, ribi i salatama. Pretpostavlja se da neutralizuje jako masna jela. Stavlja se često u začinsku mješavinu provansalske trave. Nadzemni dio biljke se tokom cijele godine može koristiti za pripremanje čajeva i napitaka. Majčina dušica ima vrlo pikantan, blago gorak okus koji podsjeća na dim, kamfor i klinčić. Koristi se za pripremanje jela sa jetricom i jetrenih pašteta, jagnjetine, divljači, peradi, variva, kobasica, gljiva, krompira, mahunarki i jela sa povrćem, npr. jela sa paradajzom, patlidžanom, paprikom, tikvicom i lukom. Dosta se koristi i prilikom pripremanja supa i raznih umaka, za kiseljenje krastavaca i maslina i za aromatizovanje sirćeta.

Ono što bismo napomenuli je da je sušena majčina dušica intenzivnija od svježe, i da je naši kuvari koriste prilikom mariniranja mesa.

Neka od jela sa majčinom dušicom koja preporučujemo su:

Losos u šampanjcu
Miješana buzara
Jagnjeći kotlet „Integra“
Jagnjetina u mlijeku