Pinjoli

Pinjoli su plodovi bora roda Pinus čiji se krupniji primjerci upotrebljavaju kao hrana. Plodovi bora („Pinus monophylia“  i „Pinus edulis“) su se sakupljali u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području („Pinus pinea“) upotrebljavaju već 2000 godina. Oni su sjemenke bora, smješteni ispod bodljikavih listova šišarki. Pinjoli su poslednjih decenija doživjeli pravi procvat u kulinarstvu, jer su postali jedna od namirnica koja oplemenjuju hranu i predstavljaju pravi hedonistički dodatak koji upotpunjuje okus. Sa druge strane, izuzetno su ukusni i mogu da oplemene određeni specijalitet. Pinjoli su se koristili u ishrani prije više hiljada godina, a vjeruje se da su ih Indijanci prvi otkrili. Danas su oni jedan od bitnijih sastojaka mediteranske kuhinje. Međutim, njihova cijena nije nimalo niska. Razlog za to jeste činjenica da se šišarke beru ručno i suše na suncu da bi se ljuske otvorile. Kasnije se ljuske odstranjuju kako bi se došlo do divnih plodova. Glavni proizvođači pinjola su Turska, Italija, Španija i Portugal. Bor („Pinus pinea L.“) raste od 6 do 12 m u visinu. Kako bi bor proizveo šišarke u kojima se kriju ovi plodovi potrebno je oko 15 godina, a nakon toga produktivan je preko stotinu godina. Pinjoli pripadaju grupi orašastih plodova koji se odlikuju svojstvenom aromom, visokim sadržajem ulja i od svih orašastih plodova sadrže najviše bjelančevina, čak 31%. Pored toga, sadrže obilje mikrominerala i u mastima topljivih vitamina. Od vitamina, pinjoli su bogati vitaminima A, C, D, E, tiaminom riboflavinom i niacinom, a od minerala željezom, magnezijumom, fosforom, cinkom i selenom. Pinjol je izuzetan izvor proteina, izvrsnog je okusa koji podsjeća na bademe, mada puno intenzivnije arome. Zelena ljuska je bogata vitaminima, a kremasto bijelo meso pinjola ima lagani mliječni okus i bogato je antioksidansima.

pinusDa su se pinjoli upotrebljavali od davnina, o njihovoj širokoj primjeni potvrđuju i nalazi u ruševinama Pompeja nakon vulkanske erupcije Vezuva 79. godine. Još iz antičkih vremena poznata su njihova afrodizijačka svojstva. Zapise o tome nalazimo u rimskoj knjizi o zdravlju „Tacuinum Sanitatis in Medicina“, te u arapskoj knjizi „Mirisni vrt“.

Upotreba u kuhinji

Pinjoli se mogu jesti sirovi ili lagano prepečeni, slani ili neslani kao i kikiriki. Očišćeni pinjoli kupuju se najčešće na pijacama ili u prodavnicama zdrave hrane. Veliku pažnju moramo obratiti na način čuvanja pinjola, jer vrlo lako užegnu, te ih je zbog toga potrebno čuvati u frižideru. U starom Rimu se od smrvljenih pinjola, badema i sirćeta pripremala neka vrsta senfa. Pinjoli su idealan dodatak za različite salate, tjesteninu i kao neizostavan dodatak za poznati hladni umak Pesto Genovese. Upotrebljava se kao začin u kobasicama i kolačima. Dodaju se kuhanom povrću i riži, ali i kao dodatak kod pripreme omleta, riba i mesnih jela, odnosno divljači. Iako se pinjoli ponekada jedu sirovi, obično se prije upotrebe lagano propeku, bez dodatka masnoće, kako bi još više do izražaja došao njihov svojstven okus. U Kataloniji, kao i u Egiptu pinjoli se miješaju sa špinatom kao kontrast okusu, strukturi i boji. Vrlo su ukusni u kombinaciji sa slatkim korjenastim povrćem ili čak u pireima od paštrnjaka, celera ili crvenog luka. U Francuskoj, pokrajini Provance, pinjoli se upotrebljavaju u pripremi preliva za salate od svježeg povrća u kombinaciji sa maslinovim uljem. U zemljama poput Italije, Grčke i Turske, u kojima se slastice uglavnom pripremaju od badema i oraha, pinjoli su ušli na mala vrata kao dodatak kuhanom povrću i riži. Slasticama će pinjoli dati posebnu aromu, a posebno krustadama, halvi ili rižinom pudingu.

 Neka od jela od bosiljka koja preporučujemo su:

Pene pesto sa kozicama
Ćuretina „Caprese“
Pileća rolnica „Genovese“