Vlašićki sir

Vlašićki sir spada među najbolje bijele sireve u salamuri ili surutki. Pretpostavlja se da su tehniku pravljenja sira u salamuri u ove krajeve donijeli stočari nomadi sa istoka koji su se nazivali Vlasima, a planina Vlašić je dobila ime po njima. Ovu tradiciju su kasnije preuzeli stočari sa okolnih planina, pa se danas vlašićki sir proizvodi širom Bosne i Hercegovine. Sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčjeg mlijeka, odmah poslije muženja. Radi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama, tzv. katunima i obično se na planini čuva od 2 do 3 mjeseca da zrije. Mještani sela sa Vlašića donosili su ga uglavnom u Travnik i tu ga prodavali, te ga zbog toga zovu još i travnički sir. Međutim, vlašićki sir se pravi i od kravljeg mlijeka za one kojima je aroma ovčjeg mlijeka prejaka. Sir se tradicionalno reže u kriške i pakuje u ambalažu za distribiciju. Danas imamo priliku da uživamo u mnoštvu okusa i aroma raznih vrsta sireva. Sir je visokovrijedna namirnica bogata bjelančevinama i mineralima poput kalcijuma, fosfora, kalijuma i natrijuma, te vitaminom A i vitaminima B kompleksa. U siru se nalaze najvrijedniji sastojci mlijeka. Konzumiranjem 100 g tvrdog sira potpuno zadovoljavamo dnevne potrebe za kalcijumom i osiguravamo oko 40 do 50% dnevnih potreba za proteinima i oko 50% potreba za fosforom. Dragocjena hrana arapskim nomadima, planinskim pastirima, dalmatinskim ili zagorskim seljacima, jednako je slasno mirisala rimskim i onim modernijim carevima. Grčke filozofe i umjetnike, slasni okus sira privlačio je jednako kao što nas danas privlači dobar stari Vlašićki sir. Za okus sira veoma je bitan način na koji se čuva. Sir je potrebno staviti u frižider u zatvorenoj posudi ili uvijenog u foliju. Nikada se ne treba servirati direktno iz frižidera. Siru je potrebno od pola sata do sat vremena da stoji izvan frižidera kako bi razvio svoju aromu. Nezreli meki sirevi otvrdnu ako se stave u frižider. Vlašićki/travnički sir se obavezno prije upotrebe drži nekoliko sati u običnoj vodi, kako bi se smanjila koncentracija soli, a u slučaju da je sir pretjerano slan, u običnu vodu se stavi kocka šećera. Nepasterizovane sireve svih ukusa ne treba sjeći prije nego što se kupe, jer na taj način gube finoću i aromu. Sireve treba čuvati na temperaturama koje im omogućuju sazrijevanje. Tvrde i polutvrde sireve treba čuvati na temperaturama od + 8 do 13ºC,  a meke na temperaturi od + 4ºC. Najbolje je da se sir čuva u voštanom papiru ili u specijalnim kesama za čuvanje hrane koje zadržavaju vlažnost proizvoda, a pri tome omogućavaju cirkulaciju zraka. Sireve ne treba čuvati sa drugom hranom jakog mirisa, jer oni lako apsorbuju druge arome što ih može pokvariti.

Legenda o siru

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prema legendi, arapski nomadi zaslužni su za otkriće sira, a osnovni recept otkriven je sasvim slučajno. Jedan od nomada je za vrijeme dugih putovanja užarenom pustinjom nosio mlijeko u mješini od životinjskog mjehura. Kada je napokon htio ugasiti žeđ, otkrio je kako se mlijeko podijelilo na vodenastu tekućinu zvanu surutku i zgrušane grudvice, odnosno sir. Naime, životinjska mješina sadržavala je enzim renin koji je odgovoran za koagulaciju mlijeka, a trenje uzrokovano jahanjem u kombinaciji sa sunčevom toplotom dodatno je pospješilo nastajanje sira.

Upotreba u kuhinji

Vlašićki, odnosno travnički sir najčešće se služi kao meza i često se može naći na jelovniku mnogih restorana kao dio hladne plate. Na primjer, jedna takva plata, koja je predjelo u mnogim restoranima u Bosni i Hercegovini, sadrži  vlašićki sir, kajmak, pogačice i kukuruz. Osim toga, ovaj sir je veoma ukusan u omletu. Služi se i kao dodatak uz slane lokume i domaće uštipke.

Neka od hladnih predjela i salata sa vlašićkim sirom koje preporučujemo su:

Hladna zakuska
Paleta domaćih sireva
Šopska salata